Otvorenje izložbe "Kabinet"

Gradske galerije Osijek i Apoteka-prostor za suvremeneu umjetnost pozivaju Vas na otvorenje izložbe "Kabinet" koja će se održati 23. travnja 2015. u galeriji Waldinger, Fakultetska 7, Osijek, s početkom u 20 sati. 

Apoteka-prostor za suvremenu umjetnost otvorena je 2013. godine, u staroj gradskoj jezgri Vodnjana, u prostoru napuštene apoteke. Koncipirana kao project space, mjesto je realizacije programa različitog formata, otvorenog za različite umjetničke medije, pozicije i prakse, nizom privremenih sadržaja promjeniva karaktera, mjesto susreta i razgovora, otvoreni poligon umjetničkog, kustoskog i programskog istraživanja. Program apoteke usmjeren je istraživanju, promoviranju, razumijevanju i prezentaciji suvremenih umjetničkih praksi kao "generator" novih sadržaja, formiran kao mozaik različitih prezentacijskih formata.


Apoteka je specifičan prostor, koji daje poticaj, kontekst, u usmjeravanju interesa za istraživanjem unutarnjih prostora kao mjesta umjetničke refleksije, a Kabinet  je usmjeren prema istraživanju različitih oblika unutarnjih prostora kao mjesta umjetničke imaginacije, postavlja pitanje kako se niz kompleksnih odnosa i pitanja sjećanja, povijesti, nostalgije reflektiraju u prikazima interijera i mrežu kompeksnih odnosa koju uspostavlja.

Kabinet je serija izložbi kojima je Apoteka započela s radom, kao okosnica oko koje se formirala programska koncepcija u 2013. godini, a u galeriji Waldinger - Gradskim galerijama Osijek, predstavlja se u format skupne izložbe.

Kabinet je radna soba, mjesto rada, eksperimentiranja; otvoreni poligon umjetničkog, kustoskog, programskog istraživanja. Kabinet su izložbe posvećene prostoru apoteke, koje radovima suvremenih umjetnika mlađe generacije istražuju fizičke i simboličke potencijalnosti konstruiranih prostora, istovremeno otvarajući novo polje kulturne vidljivosti za suvremene umjetničke prakse. To je naša gesta zahvalnosti, svijesti i hommage prostoru koji nam je povjeren na čuvanje.

Kabinet se okreće “unutarnjim krajolicima”, zatvorenim, konstruiranim, ili privatnim prostorima, prostorima fikcije, neobičnim mjestima, prostornim eksperimentima, priziva tradicuju i koncepte kabineta čuda kao mjesta čuvanja ili skupljanja, koncipiranih kao zbirke bez posebne kategorizacije različitih predmeta, kao “teatar memorije” koji ukazuje na teatralnost i konstrukciju kao estetsko i formativno načelo. Načina na koji se prostor “gradi” u vizualnim umjetnostima, implikacije koje imaju prostorne karakteristike.

U radovima umjetnika program Apoteke istražuje i reflektira različite pozicije i načine na koje se strukturiraju značenja takvih prostora. Interes za tematike kuće, doma, sobe izmještaju i transformiraju uobičajena shvaćanja svakodnevnih prostora, evocirajući različite osjećaje, nesigurnosti, dezorijentacije, stranog, unheimlich.

Raslojavanje fiksnog shvaćanja ukazuje na kompleksne odnose konstruiranog prostora i subjektivnosti, te značenja koja nam donose mjesta čije se značenje artikulira u procjepu između prošlosti i sadašnjosti, omogućava posebno sagledavanje prostora i stvarnosti, kao i odnosa spram percepcije prostora i vremena, približavajući se Bachelardovom pojmu "poetičkog prostora" kao prostora imaginacije koji sadrži komprimirano vrijeme i u službi je kompresije vremena.

Kabinet različitim umjetničkim pozicijama ukazuje na specifičnu vezu slika (fotografije filma, videa) i konstruiranog prizora, prostora / arhitekture, na značenja koja proizvode formirajući se oko načina na koji se konstruira subjektivitet u prostornim okvirima, te psihološkoj i simboličkoj kvaliteti arhitekture, kao i odnosima izgrađenog ambijenta, bilo stvarnog, realnog, ili umjetnog , artificijelnog (mizanscena, scenografija) koji postaju mjesta tvorbe značenja. 

Video performans Lale Raščić A Load From the Inside, dvokanalna je videoinstalacija gdje zaborav i omaška, kojima se bavi Freudova Psihopatologija svakodnevnog života, postaju mehanizmi na kojima autorica gradi rad. Ambijent u kojemu se performans zbiva, bečki stan obitelji Freud, u fotografskoj inscenaciji od zaborava čuva Sigmund Freud Museum Beč.

Inscenirana kao salon i posredovana fotografskom reprezentacijom koja razotrkriva konstruirani karakter prizora kartografija Kristiana Kožula poprište je imaginarnih dogovora i paktova kao dio imaginarnog postava nekog povijesnog muzeja, antropološka studija teatra apsurda i potvrdu pobjede usmene predaje nad pisanom poviješću.

Serija fotografija Sliparija – rebus 9 (studija za film) Matije Debeljuha predstavlja fragmente identiteta konstruirane kao rebus, kroz preplitanje detalja - predmeta, jezika običaja, mitova i legendi alegorijskog značenja kojima polazište pronalazimo u romanu Milana Rakovca.

Prizori koje pred promatrača postavlja Tanja Deman plod su medijske, digitalne manipulacije koja jednostavan prizor čini naglašeno konstruiranim i artificijelnim. Prikazujući umjetno stvoren svijet, stavljanjem naracije u drugi plan otkriva  se simbolika modernog, urbanog, tehnološkog svijeta omogućavajući redefiniranje našeg odnosa prema stvarnosti razaranjem tradicionalnih orijentira poimanja realizma.

Tanja Deman očuđuje elemente modernističke arhitekture, angažira njihovu monumentalnosti i simbolički kapital kako bi skliznuli u polje začudnog i neobičnog. To su anonimni hladni urbani prizori kao okviri urbane geometrije i njihov identitet ne doima se važnim. Prizori su kombinacija memorije, percepcije sadašnjosti i mogućih projekcija budućnosti - kretanja konkretnim mjestima i imaginarnim stazama memorije, doživljaja, percepcije, sugestivnih tehničkih i vizualnih, optičkih i digitalnih senzacija. U njima je pažnja usmjerena na tišinu i prazninu kojima odišu,  odsutnost  koju obuhvaćaju, naglašavajući očuđujuću, zavodljivu, imerzivnu vizualnost prizora.

Video Prebivalište praznine slijed je nepomičnih prizora strukturiran kao slide show, prikazuje niz statičnih kadrova produljenog trajanja, kao zamrznutih fotografija. Uronjeni u projekciju, u prostor koji ispunjava slika iz projektora, osjećamo se kao da smo uronjeni u prostor fikcije.

Hrvoje Slovenc u fotografijama iz serije Home Theatre, prisvaja tradicionalne žanrove povijesti umjetnosti poput interijera, u kojima istražuje kulturne i društvene kodove konstruiranih prizora - prostora interijera, sa ili bez protagonista, bilo da su prizori ispražnjeni ljudskog prisutstva ili su protagonisti uokvireni prostorom u kojem obitavaju - “portretirani” su podednako i  ljudi i prostori. Prepoznajemo ih kao prostore koji su kodirani ljudskom prisutstvom. Home Theatre u samom naslovu ukazuje na “teatralizaciju” kao konstruirani karakter prizora i pozornicu na kojoj se odvija svakodnevni život, ali i zavirivanje u intimne prostore drugih ljudi.  U njima se razotkriva voajerski pogled upisan u voajerski karakter fotografije.

Radovi SofijeSilvije i Ibre Hasanovića ostvaruju specifičan odnos prema prošlosti, kroz romantizirane narative i elemente nostalgije, predstavljaju mjesta gdje se susreću memorija, vrijeme, prošlost, imaginacija. Slika nostalgije, tvrdi Svetlana Boym, slika je kolizije prošlosti i sadašnjosti, imaginacije i stvarnosti.

SofijaSilvia predstavlja se «Sobama», serijom interijera iz ciklusa «Tihi otoci», realiziranog na Brijunima, a Ibro Hasanović videom «Spectre» koji se formira putovanjem kamere unutrašnjim prostorima vojnog broda Galeb.

Prostori koje prikazuju, ispražnjeni ljudskog prisutstva, predstavljaju gotovo mitska mjesta u kojima je sjećanje upisano u ostacima slavne povijesti. “Duhovi” Galeba i brijunskih soba zauzimaju ispražnjeno društveno i ideološko mjesto u vrijeme dok se  nazire njihova sudbina - da postanu komodificirana turistička atrakcija.